Treći susret " Delmata i Rimljana "
Gradski stadion u Sinju dana 26.07.2008 godine u 18 sati i 15 minuta.
>>>>> Cetinska krajina je kolijevka nogometa <<<<<
Utakmica prilagođena 1. st. n. e. u antičkom stilu.
Upit na: info.laberije@gmail.com
srijeda, 23. travnja 2008.
KOLIJEVKA NOGOMETA " Delmati i Rimljani "
POŠTOVANI ČITATELJI
... predmet: Revijalna utakmica Delmati i Rimljani osmišljna na povjesnim činjenicama koje se vežu za Stelu ili nadgrobni rimski spomenik Gaja Laberija. ... je mega projekt kojega su prepoznale mjerodavne institucije. Na projektu se intezivno radi od 2005 godine. Javno se izveo dva puta: 2006 u gradu Trilju i 2007 u gradu Sinju, te će se na dalje izvoditi svake godine u vrijeme Sinjskog ljeta ili dana Alke i Velike Gospe. Kratko upoznavanje sa temeljima projekta.
POVIJEST NOGOMETA:
UVOD: Spomenik „ Stela Gaja Laberija „ je iskopan sredinom 19. stoljeća u Gardunu, a u Sinjga je donio Marin Perković te ugradio u zid obiteljske kuće. Bepo Britvić je prviproučio Stelu, odgonetnuo natpis na njoj i učinio sve da za Stelu sazna javnost pa čak i FIFA. To je objavljeno u službenom biltenu FIFE News broj:71 iz travnja 1969. godine. Više ... Tko je prvi udario loptu: Tko je prvi nogom udario zrakom napunjenu životinjsku kožu u obliku kugle, predmetkoji se pretežno naziva-lopta? Jesu li to bili samoljubivi Englezi, odnosno stanovniciBritanskog otoka, koji stalno ističu da su upravo oni prvi sustavno nabijali loptu, uljudili i doveli u red sporadično napucavanje te praktično izumjeli igru koja se danas naziva –nogomet.
RIMLJANI PRED DLAKAVOM KOŽNOM KUGLOM ZABORAVILI ORUŽJE
Ništa od toga! Prvi se nogomet igrao na prostoru današnje Hrvatske, preciznijeDalmacije, a još preciznije na području Sinjske krajine, i to u – Trilju. Ovako je to bilo:nekoć davno, još u 1. st. pr. Kr., mladi ratnici ilirskog plemena Delmata, davnihstanovnika tih predjela, kratili su vrijeme dobacujući jedni drugima loptu izrađenu od neke vrste kože ili pak bikove dlake. Tako to bijaše sve dok, na njihovu nevolju, u cetinski kraj nisu stigli i osvajački rasploženi Rimljani, čijim su napadima dugo i hrabro odolijevali. Delmati ipak nisu uspjeli odoljeti snažnoj vojnoj sili, ali ovi zato nisu mogli odoljeti šarmu udaranja kožnate lopte nogom, pa su ubrzo legionari VII. Rimske legije radije driblali jedan drugog, nego što su oštrili oružje i laštili borbenu opremu ili se bavili nekom društvenom djelatnošću za dobrobit carstva.S obzirom na tadašnje razmjere Rimskog Carstva, nije trebalo proći mnogo pa da se lopta nabije daleko na svjetski teren. Nogometna aktivnost se proširi na grčki otok Samatrik, pa onda, na koncu, i ostatak svijeta, čak i u ljubomornu Englesku koja sebi tepa da je kolijevkanogometa. Nakon dolaska Rimljana, vrli Delmati raspršili su se posvuda: bilo kao roblje po egejskim otocima ili kao vojnici u Engleskoj, gdje su silom neveselih prilika služili vojsku.Sve ostalo je povijest ili preciznije kazano – sadašnjost s obzirom na trenutačnu svjetskunogometnu histeriju. Ako tko još s nevjericom gleda na iznesene podatke evo prilike da promijeni mišljenje: osebujni entuazijast Josip Bepo Britvić, arheolog amater porijeklom izSinja, koji je živio od 1917. do 1982. godine, gotovo cijeli svoj život posvetio je dokazivanju i materijalnom potkrepljivanju spomenute tvrdnje. Na koncu mu je to, smatra se, i uspjelo. Naime, šetajući davne 1947. godine na svoj dvadeseti rođendan ulicama rodnog Sinja, u tadašnjoj Ulici oslobođenja broj 10, današnjoj Vrličkoj 10, ugledao je na kamenoj fasadi kuće usađeni reljef s likom mladića koji je prigrlio – nogometnu loptu. Uzbuđen zbog neočekvanog prizora, vrlo brzo je shvatio kako je riječ o nadgrobnom spomeniku iz 1. st. pr. Kr., koji je pronađen i iskopan na brdu Gardunu kod mjesta Trilja polovicom 19. st. No shvatio je i to da baš i nije uputno istrčavati se s tom teorijom, jer je postojala mogućnost da mu se naglo uruši društveni ugled i da bude proglašen sumanutim šarlatanom. Ionako su neki koji su ga malo bolje poznavali već kolutali očima te ga uvjeravali kako je vjerojatno riječ o običnoj–baloti, a ne o balunu.- Više od 20 godina šutio sam i prikupljao dokaze, iz straha dame ne ismiju. Kad je bio siguran da su dokazi neoborivi, upoznao sam svjetsku javnost– kazao je 1969. godine, u razgovoru s legendarnim splitskim kantautorom Tomom Bebićem, koji je tada bio novinar Sarajevskog ˝Svijeta''. U ta dva desetljeća uspio je odgonetnuti dobar dio uklesanog natpisa pod likom Rimljanina, koji kazuje kako je posrijedi stanoviti Gaj Laberije, koji je u neko doba živio i, čini se, igrao nogomet u okolici Trilja. Proučio je potom stare rimske pisce,medju kojima i Seneku, gdje je našao opise nogometne igre, koji su jasno ukazivali kako im je ta sportska displina vrlo dobro poznata.˝Zaustavlja loptu kao šepavac˝, ˝Moja je lopta˝, samo su neke od rimskih poslovica koje potkrepljuju njegovu tezu, smatrao je.Ja samo tvrdim da se u Dalmaciji nogomet igrao prije 2000 godina. Kako god se okrene, sve upućuje da Sinju pripada ta čast da je u njegovim njedrima davno izumljen prauzor nogometa. To nije mala stvar - kazivao jeBritvić. Poznato je bilo da su u 19. st. za nadgrobni spomenik Gaju Laberiju ˝zakvačio˝ islavni njemački arheolog Teodor Momen, koji je o tome i pisao, no nije otišao predaleko.Neovisno o Nijemcu, naš je Sinjanin došao do kompletnijih spoznaja, a to mu se vrlo brzo vratilo u obliku svjetskog priznanja, s obzirom na to da su mnogi u svijetu zaključili kako je doista posrijedi svojevrsna senzacija.Među prvima su to učinili u FIFA-i, međunarodnomnogometnom udruženju, koje je davne 1969. godine na naslovnicu svog biltena br.71 posvetilo upravo arheološkom nalazu i radu Bepa Britvića, te čak i službeno potvrdilo vjerodostojnost njegova otkrića, nudeći mu i pomoć u daljnjem istraživanju.O tome su u to doba pisale domaće i svjetske novine, karakterizirajući to senzacionalnim otkrićem koje baca novo svjetlo na nedovoljno rasvijetljenu povijest nogometa. Otad je prošlo više od 30 godina, a na arheološko – nogometnu tezu Bepa Britvić – slučajno ili namjerno –pala jeduboka sjena. Sve je uslijedilo nakon godina prevrtanja kamenja po zemlji, pješačenjapo šumama i livadama, iščitavanja natpisa na klasičnim jezicima, koje je Britvić, (profesortehničke kulture, instruktor vožnje, nogometni aktivist sinjsko kluba ˝Junak˝ i pisac njihove himne...) naučio kako bi pravovaljano i temeljito shvatio svu građu na koju je nailazio.Ali vratimo se na loptanje, budući da će mnogima koji će svaki trenutak zasjesti predtelevizorom prijenos utakmice možda biti zanimljiviji znajući kako su slična zbivanja također bila u središtu zanimanja njihovih drevnih prarođaka, te kao nije baš slučajno da je Hrvatska (bila) relativno uspješna nogometna sila. Kako to obično biva, najmanje je slave zaotkriće ove, i za današnju Hrvatsku neosporno važne spoznaje, pokupio onaj koji je u njuuložio najviše (svoj život) – Josip Bepo Britvić.˝Došao je do mnogih otkrića koja sene slažu s hipotezama iz literature. Bolje reći: hipoteze se sukobljavaju sa situacijomna terenu˝, ustvrdio je jednom prilikom.
Izvor: http://www.sinj.com.hr/
NA TEMELJU NAVEDENOG I POTVRDE AKADEMIKA FISKOVIĆA I CAMBIJA
Samostalni umjetnik Dejan Poljak temeljem navedenog izradio je i pridodao svojim radovima i repliku Stele Gaja Laberija u cilju afirmacije spomenika i teorije o nastanku igre s loptom baš na ovim našim prostorima, te je osmislio utakmicu prilagođenu tom vremenu. Kratak opis: Utakmica je kazališna predstava, koja svojim pravilima igre, koja su izmišljena i prilagođena antičkom vremenu daje karakteristike komične naravi. Glavni glumac je car Dioklecijan i carica Priska sa svojim savjetnicima okruzeni stražarima i vojnicima u loži, na terenu glazbari, sudac, deset Delmatskih i deset Rimskih igrača. Predstava traje oko jedan sat. Svi sudionici su obučeni u kostime iz tog vremena... više na kontakt.
Zahvaljujemo se unaprijed na razumjevanju I prepoznavanju još jednog branda svim učesnicima koji vjeruju i sudjeluju u prezentiranju teze: “Cetinska krajina je kolijevka nogometa“, kroz kazališnu predstavu Delmati i Rimljani.
Kontakt: info.laberije@ gmail.com
... predmet: Revijalna utakmica Delmati i Rimljani osmišljna na povjesnim činjenicama koje se vežu za Stelu ili nadgrobni rimski spomenik Gaja Laberija. ... je mega projekt kojega su prepoznale mjerodavne institucije. Na projektu se intezivno radi od 2005 godine. Javno se izveo dva puta: 2006 u gradu Trilju i 2007 u gradu Sinju, te će se na dalje izvoditi svake godine u vrijeme Sinjskog ljeta ili dana Alke i Velike Gospe. Kratko upoznavanje sa temeljima projekta.
POVIJEST NOGOMETA:
UVOD: Spomenik „ Stela Gaja Laberija „ je iskopan sredinom 19. stoljeća u Gardunu, a u Sinjga je donio Marin Perković te ugradio u zid obiteljske kuće. Bepo Britvić je prviproučio Stelu, odgonetnuo natpis na njoj i učinio sve da za Stelu sazna javnost pa čak i FIFA. To je objavljeno u službenom biltenu FIFE News broj:71 iz travnja 1969. godine. Više ... Tko je prvi udario loptu: Tko je prvi nogom udario zrakom napunjenu životinjsku kožu u obliku kugle, predmetkoji se pretežno naziva-lopta? Jesu li to bili samoljubivi Englezi, odnosno stanovniciBritanskog otoka, koji stalno ističu da su upravo oni prvi sustavno nabijali loptu, uljudili i doveli u red sporadično napucavanje te praktično izumjeli igru koja se danas naziva –nogomet.
RIMLJANI PRED DLAKAVOM KOŽNOM KUGLOM ZABORAVILI ORUŽJE
Ništa od toga! Prvi se nogomet igrao na prostoru današnje Hrvatske, preciznijeDalmacije, a još preciznije na području Sinjske krajine, i to u – Trilju. Ovako je to bilo:nekoć davno, još u 1. st. pr. Kr., mladi ratnici ilirskog plemena Delmata, davnihstanovnika tih predjela, kratili su vrijeme dobacujući jedni drugima loptu izrađenu od neke vrste kože ili pak bikove dlake. Tako to bijaše sve dok, na njihovu nevolju, u cetinski kraj nisu stigli i osvajački rasploženi Rimljani, čijim su napadima dugo i hrabro odolijevali. Delmati ipak nisu uspjeli odoljeti snažnoj vojnoj sili, ali ovi zato nisu mogli odoljeti šarmu udaranja kožnate lopte nogom, pa su ubrzo legionari VII. Rimske legije radije driblali jedan drugog, nego što su oštrili oružje i laštili borbenu opremu ili se bavili nekom društvenom djelatnošću za dobrobit carstva.S obzirom na tadašnje razmjere Rimskog Carstva, nije trebalo proći mnogo pa da se lopta nabije daleko na svjetski teren. Nogometna aktivnost se proširi na grčki otok Samatrik, pa onda, na koncu, i ostatak svijeta, čak i u ljubomornu Englesku koja sebi tepa da je kolijevkanogometa. Nakon dolaska Rimljana, vrli Delmati raspršili su se posvuda: bilo kao roblje po egejskim otocima ili kao vojnici u Engleskoj, gdje su silom neveselih prilika služili vojsku.Sve ostalo je povijest ili preciznije kazano – sadašnjost s obzirom na trenutačnu svjetskunogometnu histeriju. Ako tko još s nevjericom gleda na iznesene podatke evo prilike da promijeni mišljenje: osebujni entuazijast Josip Bepo Britvić, arheolog amater porijeklom izSinja, koji je živio od 1917. do 1982. godine, gotovo cijeli svoj život posvetio je dokazivanju i materijalnom potkrepljivanju spomenute tvrdnje. Na koncu mu je to, smatra se, i uspjelo. Naime, šetajući davne 1947. godine na svoj dvadeseti rođendan ulicama rodnog Sinja, u tadašnjoj Ulici oslobođenja broj 10, današnjoj Vrličkoj 10, ugledao je na kamenoj fasadi kuće usađeni reljef s likom mladića koji je prigrlio – nogometnu loptu. Uzbuđen zbog neočekvanog prizora, vrlo brzo je shvatio kako je riječ o nadgrobnom spomeniku iz 1. st. pr. Kr., koji je pronađen i iskopan na brdu Gardunu kod mjesta Trilja polovicom 19. st. No shvatio je i to da baš i nije uputno istrčavati se s tom teorijom, jer je postojala mogućnost da mu se naglo uruši društveni ugled i da bude proglašen sumanutim šarlatanom. Ionako su neki koji su ga malo bolje poznavali već kolutali očima te ga uvjeravali kako je vjerojatno riječ o običnoj–baloti, a ne o balunu.- Više od 20 godina šutio sam i prikupljao dokaze, iz straha dame ne ismiju. Kad je bio siguran da su dokazi neoborivi, upoznao sam svjetsku javnost– kazao je 1969. godine, u razgovoru s legendarnim splitskim kantautorom Tomom Bebićem, koji je tada bio novinar Sarajevskog ˝Svijeta''. U ta dva desetljeća uspio je odgonetnuti dobar dio uklesanog natpisa pod likom Rimljanina, koji kazuje kako je posrijedi stanoviti Gaj Laberije, koji je u neko doba živio i, čini se, igrao nogomet u okolici Trilja. Proučio je potom stare rimske pisce,medju kojima i Seneku, gdje je našao opise nogometne igre, koji su jasno ukazivali kako im je ta sportska displina vrlo dobro poznata.˝Zaustavlja loptu kao šepavac˝, ˝Moja je lopta˝, samo su neke od rimskih poslovica koje potkrepljuju njegovu tezu, smatrao je.Ja samo tvrdim da se u Dalmaciji nogomet igrao prije 2000 godina. Kako god se okrene, sve upućuje da Sinju pripada ta čast da je u njegovim njedrima davno izumljen prauzor nogometa. To nije mala stvar - kazivao jeBritvić. Poznato je bilo da su u 19. st. za nadgrobni spomenik Gaju Laberiju ˝zakvačio˝ islavni njemački arheolog Teodor Momen, koji je o tome i pisao, no nije otišao predaleko.Neovisno o Nijemcu, naš je Sinjanin došao do kompletnijih spoznaja, a to mu se vrlo brzo vratilo u obliku svjetskog priznanja, s obzirom na to da su mnogi u svijetu zaključili kako je doista posrijedi svojevrsna senzacija.Među prvima su to učinili u FIFA-i, međunarodnomnogometnom udruženju, koje je davne 1969. godine na naslovnicu svog biltena br.71 posvetilo upravo arheološkom nalazu i radu Bepa Britvića, te čak i službeno potvrdilo vjerodostojnost njegova otkrića, nudeći mu i pomoć u daljnjem istraživanju.O tome su u to doba pisale domaće i svjetske novine, karakterizirajući to senzacionalnim otkrićem koje baca novo svjetlo na nedovoljno rasvijetljenu povijest nogometa. Otad je prošlo više od 30 godina, a na arheološko – nogometnu tezu Bepa Britvić – slučajno ili namjerno –pala jeduboka sjena. Sve je uslijedilo nakon godina prevrtanja kamenja po zemlji, pješačenjapo šumama i livadama, iščitavanja natpisa na klasičnim jezicima, koje je Britvić, (profesortehničke kulture, instruktor vožnje, nogometni aktivist sinjsko kluba ˝Junak˝ i pisac njihove himne...) naučio kako bi pravovaljano i temeljito shvatio svu građu na koju je nailazio.Ali vratimo se na loptanje, budući da će mnogima koji će svaki trenutak zasjesti predtelevizorom prijenos utakmice možda biti zanimljiviji znajući kako su slična zbivanja također bila u središtu zanimanja njihovih drevnih prarođaka, te kao nije baš slučajno da je Hrvatska (bila) relativno uspješna nogometna sila. Kako to obično biva, najmanje je slave zaotkriće ove, i za današnju Hrvatsku neosporno važne spoznaje, pokupio onaj koji je u njuuložio najviše (svoj život) – Josip Bepo Britvić.˝Došao je do mnogih otkrića koja sene slažu s hipotezama iz literature. Bolje reći: hipoteze se sukobljavaju sa situacijomna terenu˝, ustvrdio je jednom prilikom.
Izvor: http://www.sinj.com.hr/
NA TEMELJU NAVEDENOG I POTVRDE AKADEMIKA FISKOVIĆA I CAMBIJA
Samostalni umjetnik Dejan Poljak temeljem navedenog izradio je i pridodao svojim radovima i repliku Stele Gaja Laberija u cilju afirmacije spomenika i teorije o nastanku igre s loptom baš na ovim našim prostorima, te je osmislio utakmicu prilagođenu tom vremenu. Kratak opis: Utakmica je kazališna predstava, koja svojim pravilima igre, koja su izmišljena i prilagođena antičkom vremenu daje karakteristike komične naravi. Glavni glumac je car Dioklecijan i carica Priska sa svojim savjetnicima okruzeni stražarima i vojnicima u loži, na terenu glazbari, sudac, deset Delmatskih i deset Rimskih igrača. Predstava traje oko jedan sat. Svi sudionici su obučeni u kostime iz tog vremena... više na kontakt.
Zahvaljujemo se unaprijed na razumjevanju I prepoznavanju još jednog branda svim učesnicima koji vjeruju i sudjeluju u prezentiranju teze: “Cetinska krajina je kolijevka nogometa“, kroz kazališnu predstavu Delmati i Rimljani.
Kontakt: info.laberije@ gmail.com
Pretplati se na:
Postovi (Atom)